Imam zadovoljavajući početak. Prvo poglavlje. Ne onako kako sam tu na blogu pisao od 2000 riječi već pravo poglavlje koje se sastoji od tri scene, dobar uvod, malo upoznavanje likova. Ali sada sam pomalo prazan. Imam temu, imam poruku, ali nemam više onu akcijsku sekvencu koju sam pisao tu po blogu. Nije da žalim taj stari oblik romana jer je bio prenerazumljiv i ima previše događaja. Sada pak imam premalo događaja u glavi i ne mogu smisliti nikakav primamljiv triler iz toga. Trebam još malo misliti, trebam nešto... Zaplet. Rasplet. Imam trenutačno jednu dilemu tu, ne mogu nastaviti baš i pisati dok nemam nikakvu priču u glavi. Teško je, ali nemam volje dok ne složim priču u glavi. Moram misliti više i jače.
U drugu ruku, moj tajni, kako bi se reklo, književni svijet polako izlazi više na površinu i petlja se s mojim običnim životom. Dobivam dodatne instrukcije iz jezika, književnost kao predmet mi je krenula, idem na natjecanja... Kao da to netko drugi kontrolira a ne ja. Kao da postajem uspješan na neki način a ipak to nikako ne mogu vidjeti. Ah, muka mi je. Moram početi razmišljati opet.
Kia, uvalim ti primjerak čim bude to na nešto ličilo.
_________________________________
Nakon 8 mjeseci truda i vježbanja pisanja, ovaj blog je stavljen na svoju originalnu svrhu inspiracije. Završit ću taj roman makar ga djelio po tramvajima. Hoću, ozbiljno.
_________________________________
Broj ukupnih posjetioca :
lawn bowling clubs Counter
Broj jedinstvenih posjetioca:
diesel sunglasses Counter